5. nastavak

Božja Robovska Vrsta

I tako poplava je stigla kao očekivano. Desila se u 120. šaru, 432 hiljade godina nakon njihovog dolaska, oko 11.000 godina prije Krista što je tačno kada moderni znanstvenici tvrde da je poplava uništila svijet. Također je važno imati na umu da je u toj fazi Ziusudra bio 10 šarova star, što bi ga činilo 36,000 zemaljskih godina. Sada je posve jasno da BOG nije uzrokovao poplavu u trenutku bijesa s čovječanstvom, nego da je to zapravo rezultat kozmičkog događaja kada je divovski planet Anunnakija došao bliže Zemlji nego što je normalno činio u njegovim 3600 godina orbitama. To je doista prirodna ‘nesreća’, koju su Anunaki zlostavili da unište njihovu problematičnu kreaciju; njihovu rob vrstu zvanu čovjek.

Nibiru je došao u neposrednu blizinu Zemlje, uzrokujući kaos gravitaciji i seizmičkim aktivnostima. To mora da je bilo vrlo iskušavajuće vrijeme za krhku planetu. Ploče nam jasno govore da ” Danima prije Dana…

View original post još 4.902 riječi

Oglasi

Narav istine

Od vremena kad se znanost otrgnula od patronata religije, svim silama se obrušila na njenu doktrinu prikazujući je kao prodavanje iluzije radi manipulacije svojstvene svakoj ideologiji. Istovremeno je sama činila potpuno isto zamjenivši jedno božanstvo drugim; bezosjećajnim, bezumnim, apsurdnim, pa ipak dovoljno moćnim da upravlja svime – materiju.

Prognavši svijest s one strane bitka, načinila je novo “zlatno tele” koje se laštilo svakim novim otkrićem, novim eksperimentom, novom potvrdom hipoteze pred ushićenim mnoštvom pijanim od zanosa. Tako smo sve češće slušali izjave  u stilu: Znanstvenici su u laboratoriju stvorili…,znanstvenici mogu….znanstvenicima je pošlo za rukom….Hmm. Zastanimo na trenutak i promislimo malo prije nego nastavimo sa hvalospjevima novom stvaranju.

Koristeći se sve boljom i skupljom opremom radi povećanja energije, u ubrzivačima čestica, primjerice, pojavljuju se čestice koje su do tada ostale skrivene, no to nipošto ne znači da ih znanstvenici stvaraju baš kao ni nove elemente, nove tvari, nove….što god. Sve što se pojavi pred očima znanstvenika na bilo koji način, nije  stvoreno ništa više nego što stvaramo lava kada ga prvi put ugledamo u ZOO vrtu, kakvom parku prirode ili kakvim god slučajnim susretom.

Jedino što znanstvenici čine i mogu činiti jest otkrivati već postojeće, nastojati to shvtiti i, eventualno, iskoristiti to u neku praktičnu svrhu. I to je sve. Baš kao što svećenici i ini predstavnici organizirane religije ništa ne pridodaju, niti oduzimaju Božjoj naravi (premda poneki, prepuštajući se vlastitoj indolenciji toga ne shvaćaju), tako ni znanstvenici nemaju nikakvu moć nad Prirodom. Najviše što mogu jest shvatiti njenu narav i njene zakone u svrhu prosperiteta.

Svojatanjem veće uloge od ove, jedni i drugi grade ideologiju daleko od istine. Svakom je poznata apsurdna anegdota iz svakodnevnoga života kada netko počme svojatati pravo na neku djevojku ili mladića samo zato jer ju je prvi ugledao, prvi se izjasnio, prvi podignuo ruku i time stekao legitimitet da bude udvaračem i potencijalnim partnerom dok svi ostali, jednako zainteresirani, nemaju to pravo bez obzira na sklonosti druge strane.

Slično rade i znanstvenici, a još više religijske vođe držeći kako su jedino oni pozvani, mjerodavni i ovlašteni u stvrima koje su “prvi vidjeli”. Pa makar “djevojka” ne dijeli ni najmanje sklonosti prema udvaraču, pa makar to bilo posve očito, udvarač nastavlja koristiti svoje bogom dano pravo, ako zbog ničega drugoga, a ono barem zato da drugima onemogući ono što sam ne može uživati. Na taj način znanstvenici uporno stvaraju namjesto Boga, a svećenici mjesto Njega dijele nagrade i kazne, kako vremenske, tako i vječne. Ostalima preostaje jedino nada da će se, poniznim služenjem, naći na “pravoj strani” jednih ili drugih.

‘O tvrdoglavi, bezumni naraštaju, dokle li ću morati trpjeti tvoju sljepoću!’, viče mudrost stiješnjena u preuskom duhu. Dokle ćeš pitati drugoga jesi li, i koliko, gladan, žedan, bolesan, nesretan….Dokle ćeš drugoga tražiti da ti kaže tko si? Kada ćeš shvatiti da slijepac ne može voditi slijepca?

Psalam 4

Kada zazovem, usliši me Jahve,

pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavi;

smiluj mi se, usliši moju molitvu!

Tko će nam pokazati sreću?

Obasjaj nas Bože svjetlom svoga lica!

Više si u srce moje ulio radosti,

nego kad obilno rodi pšenica i vino.

Čim legnem, odmah u miru i usnem

jer mi samo ti, o Jahve,  daješ miran počinak.

od sol zemlje Objavljeno u psalam Označeno

Isprazno brbljanje preplavilo sve medije

Već par sati uzalud pokušavam pronaći bilo kakav blog s duhovnom tematikom i nikako ne uspijevam u tome. Zar je duhovnost toliko nebitna u našim životima da je toliko malo zastupljena po svim medijima uključujući i Internet.

Molim sve koji mi mogu pomoći u potrazi za nečim smislenim da me upute, u protivnom sve ovo nema nikakvog smisla. Većina blogova je puko brbljanje o ničemu. Trebamo nešto suvislije od isprazna brbljanja.

Ogledalo ljudskoga duha

Ovako Svevišnji dariva čovjeka

a ovako čovjek čovjeka

 

Besplatno ste primili, kaže Sveto pismo, besplatno i dajte, no nitko nema uši da posluša Božansku Mudrost. Zato živimo u svijetu u kojem dominira bijeda umjesto raskoši koju Ljubav Božja daruje svima. Ovo dijete ogledalo je bešćutnosti ljudskoga duha zagledanog u sebe samoga.

Bog mi je svjetlost i spasenje

Coniston Water by Peter Ribbeck

Jahve mi je svjetlost i spasenje,

koga da se bojim?

Jahve je štit života moga,

pred kim da strepim?

Nuči me, jahve, putu svojemu,

ravnom me stazom povedi.

vjerujem da ću uživati dobra

Jahvina u zemlji živih.

U Jahvu se uzdaj, ojunači se,

čvrsto nek bude srce tvoje:

u Jahvu se uzdaj!